Drugari

To je moja BANDA.
Kažu da Majke ruše avione. Ja kažem da i Drugari to mogu.
Toliko se nekada brinu za mene - da me skroz upropaste, ali ako - neljutim se ja na njih, jer to rade samo zato što me mnogo Vole. Samo nekada to zna da guši.
Volim da, sam shvatim neke stvari a to najbolje razumem kada me baš zaboli.
Bol je lepo otrežnjenje ili što bi Ivan Cankar rekao:
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih radja bol."
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih radja bol."
Najgore je kada se naljutim na nekog dragog.
Na one, do kojih mi nije stalo, i neljutim se, jer njima je odmah jasno da ih u startu smatram za nižu klasu.
Ali zato kada me drugar povredi to me mnogo boli, jer kada osetim bol od neke osobe drage - mnogo sam opak. Nije to osvetoljubivost nego je to moje lično razočarenje.
Moj lični pad. Moje lično srozavanje - jer sam je cenio. Ceneći tu osobu osećao sam da ona ceni i mene. I onda shvatim da je sve farsa.
Da je sve površno i samo lepo našminkano i upakovano. Da nigde nema srca i duše.
Forma je ispoštovana ali ne i suština.
Tada otkrijem nepoštovanje i nepoverenje.
Tada otkrijem smišljenost i kalkulaciju.
Tada uvidim glupost.
Tada mi srce zaplače. Tada suzu pustim za sve one divne trenutke koji su nas možda nekada spajali.
Tada uzmem lopatu, poveću, i dobru rupu iskopam. Dovoljno duboku da sve laži i prevare ne izvire više da me na moj pad podsećaju. Tu zabodem tablu sa svojim greškama i povremeno prodjem da se prisetim kikseva koje sam pravio svesno i nesvesno.
Ma, prvi osećaj me nikada nije lagao. Samo sam Ja mogao da lažem prvi osećaj.
Ljiga se namiriše odmah. Ali onda vreme, priče drugih - naprave masku, da pomislim - daj šansu.
Dam šansu - a popijem šamarčinu.
Najviše me pogadja kada neko vredja moju inteligenciju i životno iskustvo. Vaspitanje mi nedozvoljava neka ponašanja, ali daleko od toga da me beogradski asfalt i kaldrma nisu naučili u dosadašnjim godinama koje sam lepo navalio na svoju kucavicu. Dovoljno sam foliranata i moralnih nakaza video da su mi sada nova iskustva samo blaga modifikacija već postojećih kalupa.
Nikada se nisam vezivao za društva koja su dolazila od mojih devojaka, jer tu je propast bila već u naznakama na samom početku. Tu se foliranje i osmehivanje graničilo sa neslućenim visinama šlihtanja. Smejem se a znam da mi idu na razne organe, ali zarad mira u kući još jedan osmeh. Iskuliraj, budi jak, nemoj da pokažeš svoje emocije.
To je moje društvo, oni mene vole - ako ti neodgovaraju to znači da ti ni ja neodgovaram.
Ma, ko im jebe kevu.
Goni ih sve u tri lepe.
Da.
Oni su degeni i ti si isti degen jer si isključiva i prija ti da ti se ližu i ti se njima ližeš jer niste zaslužili bolje.
Evolucija je stala. JEbo Vas Darvin sve odjednom.
Rodjake nisam mogao da biram ali zato moju Bandu biram sam.
Neki sada spavaju sa ribama, ali nisu bolje ni zaslužili.
Moja Banda nije mala - ali nije ni velika.
Ima nas sa raznih strana.
Ima nas raznih zanimanja.
Ima nas raznih interesovanja.
Ima nas sa raznim problemima.
Ima nas sa raznim budućnostima.
Ali svi smo jedna Banda.
Ja mu tu dodjem kao lepak. Ne šef. Ne gazda. Samo lepak.
Nema tu glavnog jer smo svi jednaki. Čim jedan počne da dominira oduvamo ga svi, jer svi imamo problem sa lažnim autoritetima. Razvijenu socijalnu inteligenciju, dovoljno toliku da nam "pametnjakovići" više liče na papane a ne nama svima drage lemure.
Moja Banda se kreće kroz sve društvene staleže. Kroz sve društvene strukture i po horizontali i po vertikali.
Moja Banda je Naša Banda.
Zbog kredibiliteta jednog, drugi će dobiti ono što želi, ako može biti ispunjeno.
Nema kradje ljubavi, nema laži na ustima, nema zla u očima.
Pakosne izbegavamo - ili im jednostavno neke stvari ne predočavamo.
Sujete su pokopane ali integritet je na ceni.
Jak pojedinac - još jača Banda.
Uspeh svakog je uspeh za sve.
Izbegavamo da se poslovno preklapamo, jer neka svako napreduje na nekom drugom mestu - tako ćemo moći da više udjemo u sve sfere poslovnih dešavanja.
Svako od njih može biti mnogo osamljen i veoma druželjubiv - zato ih smatram Zverima i Bogovima.
Vukovi samotnjaci i One-man-show u jednoj osobi
Svako ima svoju korist i prosperitet.
Davanje i uzimanje - ali svesno i nesvesno.
Svako na svom drvetu - ali svi u istoj šumi.
Volim te Bando i sve Vas Bandite - Banditice neke i vrlo prsno i prisno.
-
Na one, do kojih mi nije stalo, i neljutim se, jer njima je odmah jasno da ih u startu smatram za nižu klasu.
Ali zato kada me drugar povredi to me mnogo boli, jer kada osetim bol od neke osobe drage - mnogo sam opak. Nije to osvetoljubivost nego je to moje lično razočarenje.
Moj lični pad. Moje lično srozavanje - jer sam je cenio. Ceneći tu osobu osećao sam da ona ceni i mene. I onda shvatim da je sve farsa.
Da je sve površno i samo lepo našminkano i upakovano. Da nigde nema srca i duše.
Forma je ispoštovana ali ne i suština.
Tada otkrijem nepoštovanje i nepoverenje.
Tada otkrijem smišljenost i kalkulaciju.
Tada uvidim glupost.
Tada mi srce zaplače. Tada suzu pustim za sve one divne trenutke koji su nas možda nekada spajali.
Tada uzmem lopatu, poveću, i dobru rupu iskopam. Dovoljno duboku da sve laži i prevare ne izvire više da me na moj pad podsećaju. Tu zabodem tablu sa svojim greškama i povremeno prodjem da se prisetim kikseva koje sam pravio svesno i nesvesno.
Ma, prvi osećaj me nikada nije lagao. Samo sam Ja mogao da lažem prvi osećaj.
Ljiga se namiriše odmah. Ali onda vreme, priče drugih - naprave masku, da pomislim - daj šansu.
Dam šansu - a popijem šamarčinu.
Najviše me pogadja kada neko vredja moju inteligenciju i životno iskustvo. Vaspitanje mi nedozvoljava neka ponašanja, ali daleko od toga da me beogradski asfalt i kaldrma nisu naučili u dosadašnjim godinama koje sam lepo navalio na svoju kucavicu. Dovoljno sam foliranata i moralnih nakaza video da su mi sada nova iskustva samo blaga modifikacija već postojećih kalupa.
Nikada se nisam vezivao za društva koja su dolazila od mojih devojaka, jer tu je propast bila već u naznakama na samom početku. Tu se foliranje i osmehivanje graničilo sa neslućenim visinama šlihtanja. Smejem se a znam da mi idu na razne organe, ali zarad mira u kući još jedan osmeh. Iskuliraj, budi jak, nemoj da pokažeš svoje emocije.
To je moje društvo, oni mene vole - ako ti neodgovaraju to znači da ti ni ja neodgovaram.
Ma, ko im jebe kevu.
Goni ih sve u tri lepe.
Da.
Oni su degeni i ti si isti degen jer si isključiva i prija ti da ti se ližu i ti se njima ližeš jer niste zaslužili bolje.
Evolucija je stala. JEbo Vas Darvin sve odjednom.
Rodjake nisam mogao da biram ali zato moju Bandu biram sam.
Neki sada spavaju sa ribama, ali nisu bolje ni zaslužili.
Moja Banda nije mala - ali nije ni velika.
Ima nas sa raznih strana.
Ima nas raznih zanimanja.
Ima nas raznih interesovanja.
Ima nas sa raznim problemima.
Ima nas sa raznim budućnostima.
Ali svi smo jedna Banda.
Ja mu tu dodjem kao lepak. Ne šef. Ne gazda. Samo lepak.
Nema tu glavnog jer smo svi jednaki. Čim jedan počne da dominira oduvamo ga svi, jer svi imamo problem sa lažnim autoritetima. Razvijenu socijalnu inteligenciju, dovoljno toliku da nam "pametnjakovići" više liče na papane a ne nama svima drage lemure.
Moja Banda se kreće kroz sve društvene staleže. Kroz sve društvene strukture i po horizontali i po vertikali.
Moja Banda je Naša Banda.
Zbog kredibiliteta jednog, drugi će dobiti ono što želi, ako može biti ispunjeno.
Nema kradje ljubavi, nema laži na ustima, nema zla u očima.
Pakosne izbegavamo - ili im jednostavno neke stvari ne predočavamo.
Sujete su pokopane ali integritet je na ceni.
Jak pojedinac - još jača Banda.
Uspeh svakog je uspeh za sve.
Izbegavamo da se poslovno preklapamo, jer neka svako napreduje na nekom drugom mestu - tako ćemo moći da više udjemo u sve sfere poslovnih dešavanja.
Svako od njih može biti mnogo osamljen i veoma druželjubiv - zato ih smatram Zverima i Bogovima.
Vukovi samotnjaci i One-man-show u jednoj osobi
Svako ima svoju korist i prosperitet.
Davanje i uzimanje - ali svesno i nesvesno.
Svako na svom drvetu - ali svi u istoj šumi.
Volim te Bando i sve Vas Bandite - Banditice neke i vrlo prsno i prisno.
-
10 Comments:
"Najviše me pogadja kada neko vredja moju inteligenciju i životno iskustvo."
"Ja mu tu dodjem kao lepak. Ne šef. Ne gazda. Samo lepak."
ti si faca. oho faca.spajas nespojivo.
super lepak :)
Spadam u osobe koje imaju mnogo poznanika, a malo prijatelja. I dobro mi je tako.
em# maskata na facata
i99# gde si superlepku
ps# upravo tako
js# i meni tvoj - nekako slicno
.
evo, lepim
banda je banda, nema tu. bandulja jedna banduljska.
pa to i jeste najbitnije u svakoj bandi,da se znate,budete na okupu i podrzavate,bez obzira ko jos tuda okolo vas dolazi i prolazi...stvarno si napisao...bas je prijalo procitati tako nesto!
Kurati moj banditu, uzimash od bogatih da bi dao siromashnima. Znash, nije loshe uzimati od onih sisatih i davati onima shto imaju "dva zrna grashka na dasci za peglanje". Kad je banda nek je oholo...
Imam nekoliko dobrih prijatelja i to smatram svojim velikim uspehom u životu. Poznanici za poznanike, saradnici, poslovni partneri....ma fuck off. Kome ćeš da ispričaš da si se preždrao belog luka ili da si previše zasekao nokat na palcu leve noge i da ti je frka zbog toga? Mis'im, bitno je!
Bitno je i da svako jaše svog konja - a da zajedno jašemo kroz život, a ne da se pentračimo jedni drugima na konje.
Pozdrav tebi, kms. Super ti je blog.
Publica un comentari a l'entrada
<< Home