KURATI MOJ SIRANO

dimarts, de setembre 19, 2006

Permanentno

Kišna kap.
Kap krvi.
Pahulja.
Zrak.
Ton.
Glas.
Zrno.

Kao derle sam se našao na tavanu - potpuno sam.
Nije me bilo strah - mada su u tom pravcu mnogi pokazivali prebivalište strašnih babaroga.
Bila je potpuna tišina.
Bio je potpuni mrak.

Možda bi se i uplašio da mi pažnju nije privuklo - nešto što je lebdelo.
Kroz tanani otvor na krovu prolazio je jarki zrak svetlosti.
Ta svetlost je bila kao linija, kao delić nečeg nesagledivog.
Sekao je potpuni mrak. Sekao je potpunu tišinu.
Toliko je bio probojan - da je cepao vremensku granicu.
Samo u njegovom snopu se odigravala čudesna igra.
Zlatna prašina je polako plovila i nestajala na njegovim granicama. Polako se okretala i presijavala u čudesnom spektru boja.
Bila je nestvarno stvarna.
Želeo sam da je dotaknem.
Želeo sam da je uhvatim.
Mislio sam da je opipljiva.
Lagano sam prilazio, mada nisam ni znao kuda se krećem.
Kretao sam se prema njoj.
Postajala je sve vidljivija.
Vazduh je postajao sve svežiji.

* * *

Mnogo kasnije sam razmišljao o nedostajanju nečeg i nekog što više nije tu.
O čežnji za onim što ne poznajem.
O čežnji za onim što nemam.
O čežnji za izgubljenim.
O čežnji za zagubljenim i otetim.
O čežnji za propuštenim.

Kako se čežnja kreće kroz nas?
Kažu da se kreće kao duga.
Na njenom kraju smo samo mi.
Na njenom početku smo samo mi.

Naše iluzije su samo naše laži. Samo naši životi.
Sopstveni izbori i lične iluzije.
Priče ispričane vekovima unazad.
Priče koje okrećemo i sagledavamo u novim svetovima.

* * *

Krajnje bojažljivo sam pružio ruku.
Samo sam želeo da je dotaknem.
Igra je prestala.
Zlatna prašina postade samo - prašina.
Presekoh svetlost.
Poče zaglušujuća buka.
Otvor se zatvori i ja ostah sam.



Srećan Ti još jednom rodjendan.
Čuvao sam ga dugo, dok ga nisi poželela.
Nisam ni znao zašto sam ga čuvao.
Vucarao sam ga sa sobom. Onda je bio izgubljen. Potpuno otpisan i zaboravljen.
Ponovo nadjen.
Tada si ga Ti poželela.
Nisam Ti ga dao.

Sada mi je svejedno.
Čuvaj ga Ti - ako budeš želela.
Kamenje je teško.
Samouživanje je još teže.
Na posletku ipak si to bila Ti.
Ja Ti više od sebe ne mogu dati.


-

20 Comments:

Anonymous Anònim said...

ta prasina u zraku svetlosti je bajna! a ovo za ceznju i dugu, u pravu si za boje, ali meni vise izgleda kao ono benzinsko prelivanje na asfaltu, tako mi je, nekako, ziva.

9/19/2006 2:55 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Velikodushno, bash velikodushno.

9/19/2006 4:25 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Kada sapnes pocetak i kraj duge...shvatis da nema ni kraja ni pocetka, nego svetlost...ona koju hvatas.
Nismo na pocetku i na kraju duge "samo mi".
U svetlosti "smo mi".
I ne hvataj je. Uzivaj u njoj.

9/19/2006 8:13 p. m.  
Anonymous Anònim said...

ovo je lepo, my dear. od pocetka do kraja. u stvari, znas sta, reci ako se varam, mislim da si uzivao dok si pisao i da se na to lepim. procitala sam jos popodne, al mi je ostalo onako, da moram jos jednom.

9/19/2006 11:12 p. m.  
Anonymous Anònim said...

ko neozbiljan? ich?

9/20/2006 11:13 a. m.  
Anonymous Anònim said...

off post...
e ove tackacsti blog ti je totalni hit..i da hocu brzo da citam, ne mereeeee...kljuca me u mozak, i moram polako. Sto znaci, i koracnicu da napises, ja to procitam ko pushkina :))))

9/20/2006 8:12 p. m.  
Anonymous Anònim said...

e nekad me stvarno nervira ovaj vas blogger...danas mi je otvarao predhodni post,tek sad ovaj...ccc...

svidja mi se cela prica,ali najupecatljivija mi je poslednja recenica "Ja Ti više od sebe ne mogu dati."

9/20/2006 8:20 p. m.  
Blogger bongi said...

Čežnja naznačena rečima i slikama. Neuhvatljivi zrak čiste sreće. Preko potreban...

Hvala

9/20/2006 10:04 p. m.  
Blogger bongi said...

Čežnja naznačena rečima i slikama. Neuhvatljivi zrak čiste sreće. Preko potreban...

Hvala

9/20/2006 10:05 p. m.  
Anonymous Anònim said...

ziv li si? :))

9/21/2006 1:35 p. m.  
Blogger Unknown said...

ziv li si?

9/22/2006 10:26 a. m.  
Anonymous Anònim said...

otisao covek na sluzbeni put.

9/22/2006 12:46 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Treba da ide u Zagreb , bijeli grad

9/23/2006 1:03 p. m.  
Anonymous Anònim said...

:))dobro,ziv si!

9/25/2006 11:23 a. m.  
Anonymous Anònim said...

nekima ni to nije dovoljno.

9/26/2006 8:43 p. m.  
Anonymous Anònim said...

jel treba da te jurim s olovkom po povetarcima, anama...a? Hey, Man!!!

9/27/2006 2:05 p. m.  
Blogger Unknown said...

Vidi boga ti , gledam one slike koje je imejl postavio...ko bi rekao da on i fwg imaju iste tabakere....

9/28/2006 12:02 p. m.  
Blogger Unknown said...

kosmos je cudo ;)

9/28/2006 1:03 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Volela bih da kao ti mogu da samo sa 2 reci ostavim adekvatan komentar. Probala I ne ide, nikako da nadjem prave dve, obicno mi I 22 budu malo. Dok sam čitala ovaj post pade mi na pamet misao Vladana Desnice”Život se kreće u izlomljenoj liniji, u neprekidnom smenjivanju momenata ugoda-neugoda, u beskonačnoj dijalektici radost- bol.” Ne znam zašto, možda zbog ovog tavanskog opisa…

10/03/2006 5:26 p. m.  
Blogger KURATI MOJ SIRANO said...

Hvala Vama!

10/04/2006 8:55 a. m.  

Publica un comentari a l'entrada

<< Home