KURATI MOJ SIRANO

dijous, d’octubre 12, 2006

Dokaz - Obrt - Prestiž

Dosta mi je više filmova o EnBiDži-ju.

Neću priče o izmišljenom kraju.
Neću priče o izgubljenim dušama.

Jebeš kraj bez sankanja.
Jebeš kraj bez ćoška.
Jebeš kraj bez sokaka.
Jebeš kraj bez legendi.
Ma, jebeš ga.

Dorćolci i Zemunci rastu pored - reke.
Karaburmci i Zvezdarci rastu pored - šume.
Brdjani, Dušanovčani, Voždovčani, Neimarci, Čuburci, Hadžipopvci rastu po - strminama Beograda.
Sa one strane reke - kapa dole za Staro sajmište.
Ali niko na močvari - loša karma.

Munje. Rane. Koske. Apsolutni. Kenguri. Polovične osmice.
Gde su Otpisani? Stil je bio to.
Filmovi o kraju koji ni bioskop nema - ko ih gleda.

Šuplje priče. Promaja brale.
Jebeš kraj sa pet ulica, s tim što niko brojeve nerazume.
Srpski, matematika, geografija, istorija - sedi jedan.
Šta drugo da očekuješ od vojske i komunjara, koji se sećaju možda dede ako je odlučio da se izuje iz opanaka i uz soliter se uspentra. Svaka čast dedi.

Ravno - depresivno.
Gudri sklono.
Melanholija - pusto.

Nit' siromašni, nit' bogati.
Nit' svoji, nit' tudji.
Nit' kraj, nit' avlija.
Nit' prošlost, nit' budućnost.
Nit' priča, nit' skeč.
Nema tu niti da se nešto skroji.
I ovo je bilo mnogo. Zato DOSTA!

Gde nestadoše lokalni mangupi?
Gde se povukoše?

Gledam ih pecaju.
Sede oko mostova - i nešto se vrte.
Nije im dobro ovde - nije im dobro onde.
Ljudine koje bilderi, i ovako matore, nema šanse da pomere.
Vukli su oni džakove sa ugljem.
Po kanalizaciji žuto vadili.
Ali radili.
U kafanu išli kada su pare imali.
Oficirske sinove jebavali.
Bosi hodali i parče hleba žvakali.
Po frankfurtskim praznim šećeranam za novac se borili.
Grofice vaćarili. Glumce čuvali. Jet set jebavali.

Odlazili preko i šanirali.
Ovde davali.
Porodicu čuvali. Majku u nebo podizali, oca cenili - ako su ga poznavali.
Mardelje overavali.
Pesnice ukrštali.
Prangije vadili - da bi čast odbranili.

Dodjoše neki glasni. Dodjoše šabani.
Sitne marifetluke da prodaju svojima.
Budi baja pa se sa svetom uhvati - a svoje brani.
Oteraše viteštvo da bi ćevapčiće prodavali.
Kafane zatvoriše, da bi praznine otvorili.
Zgrade na zgradama gradili.
Crkvi davali a po svemu pljuvali.

Junačku knjigu vekovima pišeš.
Pepela Tvoga na kraju svakog veka.
Omedjen rekama podno Avale, ti živiš za nas.
Beograd Veliko SRCE ima koje pruža svima.

Veliki je ovo grad.

Volim te grade moj - dome moj!


.

7 Comments:

Anonymous Anònim said...

Shta s boonish? Kad pi'Emo kaFoo?

10/12/2006 4:55 p. m.  
Anonymous Anònim said...

chika99 zivi na NBG

10/12/2006 5:03 p. m.  
Anonymous Anònim said...

zamalo da mi pobegne nit ljubavi ;)
Jeste lep Bgd i ja ga mnogo volim!

10/12/2006 8:33 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Sto jednom prilikom rece Dusko Radovic “Beograd je na najnizoj tacki srpske nizbrdice. Sve sto negde padne, valja se I kotrlja prema Beogradu”

10/13/2006 10:09 a. m.  
Anonymous Anònim said...

manemoooj! to mozda tako u blokovima.

10/13/2006 10:56 a. m.  
Blogger Unknown said...

ksenofobija. jel to? ko ti brani da cuvas svoj identitet? mocvara je mocvara.

10/13/2006 2:39 p. m.  
Blogger KURATI MOJ SIRANO said...

koja ksenofobija - šabanofobija

.

10/13/2006 3:10 p. m.  

Publica un comentari a l'entrada

<< Home