Oluja

Glasovi. Zvukovi.
Neko me doziva.
Sa nekim se raspravljam.
Neko me savetuje.
Neko me opominje.
Neko je sujeveran.
Neko me tera.
Neko mi je podrška.
Šizofrenija.
Mozak me prati.
Nekada je toliko naporan da se pitam - Zašto?
Ali kada se ujutru probudim i shvatim da sam ceo i sa svim delovima tela - znam da me je on doveo.
Dosta puta sam puštao filmove i padao u depresiju zbog paralize sna - zaboravljajući i sumnjajući u njega. On je sve ćutke posmatrao i puštao me da sumnjam uzalud - bejah tada lud.
Puštao me je da gladujem danima. Puštao me je da radim svakakve gluposti i ludosti.
Čak mislim da su mu neke bile i drage.
Sigurno su mu bile.
Lanci i konci - Mozak i Srce - Devica i Rak - Dualizam - Konflikt.
Sve to mora da se odrazi negde. Pošto je sukob konstantan - osedih mlad - mada je možda i genetika učinila svoje.
Otac nas je od malena posmatrao i ophodio se kao sa ljudima i voleo je da čuje naša mišljenja.
Demokratija usred komunizma.
- Šta ti misliš? Šta bi ti uradio u takvoj situaciji?
Za razliku od njega, brat (koji je stariji) nije baš mario za moja razmišljanja.
- Šta ti filozofiraš! Ćuti mali - Glup si!!!
Zato sam jedva čekao da odrastem pa da ga mlatim i filozofski.
Što je najludje od svega, većeg filozofa i mudrijaša nisam video, a sve to uvijeno u oblandu samosvesnosti i nezavisnosti uz dozu agresivnosti i isključivosti. Nemačka škola.
Dakle, ambijent odrastanja je bio veoma inspirativan - jer je doveo do stalnog preispitivanja i traženja neke granice u izbegavanju krajnosti - kojoj sam neminovno bio sklon.
Glasovi.
Aberi.
Tračevi.
Glasine.
Sitne reči.
Krupne reči.
Cvrkut.
Poj.
Razmišljanja.
Ideje.
Osećaji.
Pogledi.
Dodiri.
Posmatranja.
Promatranja.
Traženja.
Ispitivanja.
Trnci.
Bol.
Glasovi.
Posmatrač biva posmatran.
Nije to ni mozak.
Nije to ni srce.
Stomak je to - Trbuhozborac.
Rodjenje - Pupak - Hrana - Energija - Težište - Ples - Disanje - Proces.
Tu te osećam - odatle dolaziš.
Niko nije kriv - niko nije zaslužan - niko nije lud.
Trebam te.
Dolaziš polako, čim rešiš i nadješ odgovor.
Znaš.
Mnogo ljudi.
Mnogo da se zadovolje svi.
I na kraju odvratna - Sumnja.
Lomi krila i guši nam let.
Letovi dugi vekovima opterećeni.
U krvi gušeni. U pepelu rasli.
Na dvorovima hodali. Do gubilišta praćeni.
Na gubilištu ostavljeni.
Isprepletani u drugim životima.
Još par nam je ostalo.
Još par - da budemo par - makar i negde i nekad drugde.
Gde si Ti?
Da li uživaš?
Da li Ti je sada lepo?
Da li Ti je nebo naklonjeno?
Neka te dobri vetrovi prate.
Glasovi.
.
20 Comments:
prva! odoh sad da procitam.
jos jednom cu posle.
divno
"Posmatrač biva posmatran.
Trebam te.
Znaš.
Neka te dobri vetrovi prate."
dobar tekst,kad svako u njemu moze da nadje ono sto zeli...
brod se ljulja...
glasovi
stariji brat
rak
seda kosa
to meni glasovi govore
Lep post... bash...
Vetar evo ga duva...sto implicira da se nebo naklanja pa naklanja...dobro, sve na broju. Sem par carapa, koje vetar onako lepo razduva po ulici...ali sta mari...rasPar je hit!
y# i jos jednom
em# hvala
ssp# valjda je teko
em# i bura je
sh# bash
et# raspar dish - deep
.
nepar?
procitala ponovo! i opet cu!
KMS jesi li ti rak u podznaku?
ne mogu vise. dosta je bilo.
.
i99# upar
js# ali s druge strane
y# ok
.
ej breeeeeee...... (vrisak) Baš si sasuo... iz onog Meseca u Škorpionu, koga ne pominješ, a vidi kako piše! Kao reka i nema kraja. Ne znam kako si se uopšte rešio da staviš tačku. Mislim u stvari da nisi. Ostalo je ponornica. :) Ima još, garant...
s# pogledam i ja ponekad u zvezdama :))
.
mishu mali
Razmišljanja.
Ideje.
Osećaji.
Pogledi.
Dodiri.
Posmatranja.
Promatranja.
Traženja.
Ispitivanja.
Trnci.
Sad mi se svidja vise ovaj deo :))
Prilagodljivo napisano,rekoh vec...
Zavisno od dana,skoncentrises se na neki deo...
znam(o) li?
ne pomazes nam . to je problem.
"Znaš."
ne znam!! o tome se i radi .
SVE,ali SVE si uradio da me sludis.
I uspelo ti je.
Publica un comentari a l'entrada
<< Home