KURATI MOJ SIRANO

dijous, d’abril 26, 2007

Tačkica Beskonačnog

Sudbina.

Pozivni broj za Torino je 011.

Torino je deo trougla bele magije koga čine još Prag i Lion, kao i deo trougla crne magije koga čine još San Francisko i London.

Po meni svaki oblik magije nije dobar.
Nazovi je belom, crnom, crvenom, žutom, roze ili na tufne - svaka remeti tok budućnosti.
Pošto remeti točak sudbine - zupčanik mora negde da preskoči i da nešto promeni.
Isto vam je kao sa bioenergijom - otpušiš negde a ako nemaš pojma šta radiš - zapušiš negde drugde.

Torino je podeljen na pola - ulicom Via Roma. Sa jedne strane je bela, a sa druge strane crna magija.
Via Roma na pola preseca kraljevski dvorac, gde su u podrumima stvarali najveći ezoteričari.
Za ezoteriju je potreban pravi balans obe magije.

Tu je prebivao i sam Nostradamus.
Tu je drugi muzej egipatske kulture u svetu.
Tu je pokrov Isusov.
Tu je putokaz gde je skriven Sveti Gral.
Tu je smišljena tajna čokolade - koju su Savoje menjali za tajnu arhitekture sa francuskim kraljevima.
Tu je Mole.

Torino je bio poslednja prestojnica Italijanske kraljevske loze Savoja.

Grad je podeljen na ravnicu i brdo. Ravnica je po socijološkom i društvenom smislu slična našoj Rakovici (radničko naselje), dok na obroncima brda živi sloj ljudi kao na Dedinju (ali mnogo imućniji, posedi porodice Anjeli, dvanaest venecijanskih porodica i drugih) - ovu direktnu raslojenost deli reka Po, pored koje u hangarima žive Marokanci - koji diluju drogu i jednima i drugima.
Kada se upoznajete sa nekim - ako se doktor - morate reći i čega, jer je rangiranje neophodno.

Kaste nad kastama.

Na levoj strani ćete naći spomenik podignut rudarima koji su poginuli prilikom probijanja tunela nad kojima stoji pali andjeo.
Na toj strani videćete jedan od retkih spomenika u svetu gde konj pada i gine, dok isti takav sa konjem koji ponosito stoji - naći ćete na drugoj strani.

Najinteresantnija je činjenica da je Isusov pokrov u hramu koji se nalazi na levoj strani.
Savoje su se zakleli da ga nikada neće predati Vatikanu - i oni su njegovi čuvari.
Vekovni članovi hospitalaca - vitezovi reda svetog Jovana. U Crnoj Gori se nalaze tri relikvije koje žele da vrate u svoj posed.

Ako mislite da ste u Bolonji videli arkade - pogledajte ih u Torinu. 18 kilometara pokrivenih staza dovoljno širokih da ne primećujete gužvu kada po kiši obilazite ovaj grad.

Šetajući se ovim gradom, koji sam po sebi odaje mističnost i neku tišinu - odlučio sam da obidjem antikvarnice sa starim mapama grada. U njih puštaju samo po jednog kupca, tako da kada sam ušao unutra - imao sam svu njihovu pažnju i potpunu usresredjenost da mi daju odgovore.
Urbanističke karte koje su pokazivali, potiču od 14. veka pa nadalje. Za starije sam morao da im najavim dan unapred da bi ih pripremili i obezbedili.
Tada čovek shvati reči jednog francuskog putopisca sa početka 19. veka, koji je rekao za Beograd: "Grad na predivnoj lokaciji - na ušću dveju reka, ali sa katastofalnom arhitekturom".

Kada sam izašao iz radnje u kojoj sam se osećao kao u komori sa čistim kiseonikom - krenuo sam da hodam ne znajući ni sam kuda. Misli su me nosile. Podigao sam glavu i u uskoj uličici na vrhovima zgrada sa jedne strane video lavovske glave - dok su nasuprot njima stajala neka odvratna i iskežena čudovišta.

Stadoh i videh malu radnjicu - zakoračih i shvatih da sam ušao u malu mračnu sobicu prenatrpanu kojekakvim velikim i malim stvarima raznih kultura i vekova. Iza zastora od resa pojavi se stari Kinez sa dugim usukanim brkovima i pozva me.
Podjoh za njim.
Iz kutije je izvadio tri prstena i stavi ih na moj dlan.
Reče mi - To su Prsteni ljubavi, pokazaće ti boju koju osećaš.
Zašto tri - upitah.
Znaćeš sam - reče mi.

Pogledao sam ih - kada sam podigao glavu - stajao sam opet na ulici - i ispred mene je bio samo zid.

Okretao sam se i gledao - ali nigde nikakvog prolaza nije bilo.

Kada sam došao kući - po prsten sam dao obojici kumova koje sam venčao - da čim počnu da se koškaju sa svojim suprugama prvo stave prstenje - pa tek kada kod oboje dobije tamnoplavu boju nastave da raspravljaju o problemu.

Jedan sam zadržao za sebe.


.

4 Comments:

Anonymous Anònim said...

Nego, kas' se ti pocet koshkat sa zenom, a?

4/27/2007 5:05 p. m.  
Anonymous Anònim said...

tajne, tajne, tajne... šta bi mi bez njih?

4/27/2007 9:39 p. m.  
Anonymous Anònim said...

Da oplave zene prstenjem...A one njih plavim oklagijama, za decake. razumni neki ljudi. Je l' to u Torinu daju recepte vecnih ljubavi i dugih brakova?

5/03/2007 3:52 p. m.  
Blogger Milica said...

[ odustao od regulacije broja ]

6/02/2022 10:04 a. m.  

Publica un comentari a l'entrada

<< Home