KURATI MOJ SIRANO

dijous, de desembre 28, 2006

Komunikacijo Moja Srećno

(Post za sve musave i slinave - matori i dosadni magla)

Deco, da li ste čuli priču o Šumskoj Novoj Godini?

Jeste?

Ako niste, sedite tiho na krilo moje da Vas povedem na jedan dalek put.

Ne tako daleko, tu odmah iza prvih zimskih noći i belih svitaca ima jedna šuma gusta.
Tu u slozi i sreći žive životinjice razne.
I veliki Meda i mali Miš. I mudra Sova i veseli Zeka.
Tu je mnoštvo ptica i veverica par. Male Srne, opasni Vuk i dosadni Zvrk.
I Magare ima jedno i čak strašni Lav. I mnoge još razne zveri i zverkice.
Družina je vesela to.
Vole se i ljube svi - to je tako i neka niko ne posumlja u to, jer će ućutati ptica poj i priči ovoj doći će kraj i kratak spoj.

Dakle.

Žive za svaki dan.
Podjednako vole i Proleća budjenje i leta Hlad i jeseni Miris i Zime sklad.
Ako si dosta mlad - znaj da je sklad - kada ti je sve potaman, ali ti nešto ipak nedostaje.
To Vam je kao kada Vam je mnogo lepo a znate da će uskoro neko reći
- E, dosta je bilo.
Ili kao kada vidite da napolju pada sneg i da je skroz prekrio breg i jedva čekate da istrčite da se grudvate, sankate i Sneška Belića pravite, a neko baš tada kaže
- Srećo, šal ponesi!
Ili kada se mnogo dobro najedeš, a neko kaže
- Hajde, još jedan zalogaj mali.
Sada znaš šta je sklad.

Zima u šumi je prelepa za sve, čak i crvčak po okupljanjima svira.
Igraju se.
Skaču.
Po snegu se valjaju i krošnje drveća tresu.
A kada je baš hladno i kada padne mrak, tada jedni kod drugih idu i smeju se i razne poslastice jedu.

Samo im je jedno žao.
Što Deda Mraz kod njih neće da svrati.
Svake godine, u Noći poklona, vide ga na nebu kada leti visoko i mašu mu i zovu ga, ali ništa - on odleti dalje.
Zato su se ove godine skupili svi kod Zeke da se dogovore i na vreme pošalju svoje želje Deda Mrazu.

Svako je nacrtao šta je hteo i šapicama su se ispod svake želje potpisali i pismo su zalepili i Vetru dali da odnese.
Čekali su dva dana, jer se Vetar nešto prehladio i mnogo je kašljucao. Kada je ojačao uzeo je pismo i u velike, veliiiikeeee visine podigao i do Deda Mraza poneo.

Jaooooo, što su bili svi srećni i zadovoljni. Veselo su trljali njuškice i jedva čekali svoje poklone. Otišli su da spavaju i nove želje da sanjaju.
- Kada dobijem ogromnu šangarepu, kako ću je preko cele zime grickati, mislio je Zeka.
- Jedna debela vunena kapa, bi mi baš prijala, reče Meda.
- Hm, nove naočale mi baš trebaju, mudrovala je Sova.
- Orasi, orasi svi u jednom ogromnom. Mljac, skakutale su veverice.
Bilo je tu svakakvih želja i prohteva. I velikih i malih. I nekih smešnih i nekih potrebnih.
Svi su zaspali i sa nestrpljenjem čekali svoje poklone.

Smenjivali su se dani i noći. I veče poklona se bližilo.

Došla je i ta noć.

Kako su samo svi bili uzbudjeni, ali neverovatno mirni.
Ali kada se na nebu pojavio Deda Mraz - Svi su povikali u isti glas.
Uraaaaaaaaaaaa!!!!!!!!

Deda Mraz je leteo, ali je iz trenutka u trenutak bio sve dalji od šume.
Kako su samo svi bili zagledani u nebo, čak je Miš i suzu pustio ili je to bio Pingvin.
- Opet će otići?!

Ali onda su se saonice naglo okrenule pod škripom zvezdane prašine i Deda Mraz je munjevito sleteo medju njih.

Tišina svuda nasta!

Deda Mraz!!!
POKLONI!!!

- Ho, ho, ho! Zdravo, deco.
Za malo da Vas mimoidjem. He, he šta ste se uplašili. Samo sam se šalio.
Evo poklona. Pridjite bliže.

Pojuriše svi ka njemu i počeše u mestu da cupkaju kada će doći red na njih.

- Malo ste me iznenadili sa željama ali ako, reče Deda Mraz.
- Za Zeku, velika raketa.
- Za Medu, šerpa.
- Za Sovu, autodrom.
- Za Veverice, lopta.
- Za ...

- Deda Mraze ali mi nismo to poželeli, reče Zec.
- Šta ste tražili, to ste i dobili, reče Deda Mraz.
- Ono što smo tražili - nacrtali smo, reče Sova.
- Sledeći put - napišite Vaše želje, reče Deda Mraz.
- Ali mi ne znamo da pišemo, rekoše svi u glas.
- Hm? Deco moja to nije lepo, reče Deda Mraz.

Pokupi sve poklone a ispred njih se stvori velika tabla sa slovima i brojevima (inače mali dokaz da teleportovanje postoji), te Deda Mraz uskoči u svoje saonice i u oblaku snega nesta u Noći poklona.

Deco, čitajte i pišite i snagu za glavicu čuvajte.
Deco, znanje je veliko bogatstvo - a mašta još veće.
Deco, sanjajte i kada ste budni, ali znajte da možete sve to i napisati a ne samo osetiti.

Deco, Hvala Vam na Vašoj pažnji!!!
Srećni Vam praznici i putovanja!!!
Do vidjenja!


.

dijous, de desembre 21, 2006

Pamflet ili Manifest

Kserografiju je 1937 godine otkrio Cherster Carlson.
Preko 20 kompanija bilo je kratkovido, kada su odbacile Carlsonovu ponudu da razvije tu tehnologiju radi upotrebe u državnim institucijama i poslovnom svetu.
Ipak, 1947. U Njujorku, jedna firma – koju danas poznajemo kao XEROX – sklopila je sporazum sa Carlsonom.

Reč kserografija je složenica od dve grčke reči i u slobodnom prevodu bi značila “suvo pisanje”.

Da bi dobili otisak na papiru potreban nam je bubanj kojega nabijemo statičkim elektricitetom a na koji projektujemo sliku laserom (ili na starijim fotokopir mašinama kroz sistem objektiva). Tamo gde laserski zrak, odnosno svetlost, padne na bubanj, naboj nestaje, a na bubnju ostaje latentna (nevidljiva) slika.
Potom namagnetisani valjci na bubanj nanose suvu boju (toner). Zrnca boje (tonera) su statički nabijena ali suprotnim polom, tako da se prolaskom preko bubnja zrnca boje zalepe na bubanj. Potom ispod bubnja provučemo papir koji je takodje nabijen statičkim elektricitetom istoga pola kao i bubanj. S obzirom na to da papir sadrži statički naboj snažniji od onoga na bubnju, toner se prenese na papir koji potom prolazi kroz sistem valjaka koji utisnu toner u strukturu papira te ga visokom temperaturom zapeku i “zalepe” na površinu papira.

Dakle, zaključujemo da je za fotokopiranje veoma bitna temperatura oko same mašine kao i temperatura papira i njegova vlažnost.

Čuveni Xerox-ov Palo Alto centar za istraživanje (Palo Alto Research Center ili kraće PARC), godinama je razvijao nove tehnologije jednu za drugom, ne uspevši da zaradi na njima. Isto tako Belove laboratorije (Bell Labs) izumele su tranzistor, laser i Unix, ali nikad nisu pronašle način da se to unovči.

* * *


Pahuljica?
Dlan?
Genom?
Sudbina?
Čovek?


Čemu Izbor.
Čemu Kopija.
Čemu Duplikat.
Čemu Kloniranje.
Čemu onda Original - koji postaje falsifikat samog sebe.

Izbor hrane - ili potreba.
Izbor TV programa - ili samo dva kanala.
Izbor škole - ili prema mogućnosti.
Izbor partnera - ili dogovor.
Izbor odeće - ili samo nužno.
Demokratija - ili Diktatura.
Sadašnjost - ili Prošlost.

Izbori nas šire, ali nas toliko koče.

Klimom se upravlja. Suvi dani su pred nama.
Sve je manje vlage. Sve je manje stvaranja.

Zato se nekad pitam "Zašto" nauka nije mogla da izdrži svoj ritam '30-tih i '40-tih godina prošlog veka.
Bile su ratne godine - godine koje su napravile sve stvari koje smo kasnije samo modifikovali sa novim materijalima i dizajnom.
TV prijemnik je od početka bio napravljen u boji - samo se to nije ni znalo.
Mnoge smo ideje upropastili pokušavajući da ih minimalizujemo i tako poboljšamo.
Sada se sećamo kako su bile sjajne.

Antikvari prošlog veka će biti - čudaci budućnosti.

Koraci sitni - koraci neizvesnosti.
Mozgovi željni borbe - mozgovi puni stvaranja.

Koliko znamo živih vizionara.
Ljudi koji žive u nekim paralelnim svetovima. A opet cenjenih i poznatih.
Pisci budućnosti. Pisci o vulkanima, okeanima i svemirima.

Stagnacija filozofije. Stagnacija religija novih.
Beše komunizam.
Beše fašizam.
Beše nacizam.
Od tada je jedino stvoren Individualizam.

Potrošač je taj koji traži i zahteva - Novo.
Zaglupelost kupaca i superiornost Kompanija nas dovodi do lažne stvarnosti.
Stvarnosti u kojoj neosećamo da smo stvorili Nešto.
Iverica i industrijska proizvodnja.
Skeniranje.
Kopije.

Napravimo nešto sami.
Stvorimo nešto što nam treba - a tu je oko nas.
Sedimo i čekamo da se to samo pojavi.
Čekamo budućnost - da nam je neko da.

Pomirili smo se da je sve otkriveno.
Znamo planetu. Znamo džugle. Znamo okeanske dubine.
Hodamo po planetama. Ronimo do neslućenih dubina.

Teleportiranje je izmišljeno.
Jeste.
Samo mi nismo to tražili ili nismo spremni da ga dobijemo.

Istraživači su budni. Patenti se množe.
Vojska je spremna, ali običan čovek je u svom individualizmu zarobljen.
Zarobljen i gladan.
Gladan je a da ni sam ne zna.

Osećanja se ne kopiraju.
Za Ljubav se bori.

Razmaženi. Puni ormani nepotrebnih stvari.
Moljci ih jedu.
Borba za još.

Koliko planiramo da trajemo - toliko ćemo se grčevito boriti za sutra.
Strvaraćemo i radjaćemo - Novo.

Jedinstven i Neponovljiv - to si Ti.
I ZNAJ SAMO SI SADA I SADA TRAJEŠ.

Stvoriću - Personalizam.
Individualista koji je human i zna da postoji u okruženju i za druge, kao što su i drugi svesni toga i trude se svim svojim snagama da pozitivno projektuju svoja vidjenja i stvaranja - kako na lokalnom tako i na globalnom planu.

Probudi se!
Sadašnjost se Budućnost zove.
VERUJ!


* * *

Najnovije vesti

Naučnici u Xeroxu razvili su način da ispisani otisak na papiru traje samo jedan dan, tako da se isti papir može koristiti više puta. Eksperimentalna tehnologija ispisivanja, koju su razvili Xeroxov istraživački centar u Kanadi i PARC mogla bi jednog dana zameniti gomile ispisanih papira koji se koriste samo kratko, ograničeno razdoblje nakon čega se bacaju. Xerox procenjuje da se danas dve od pet ispisanih stranica u kancelarijama širom sveta koristi za ono što nazivaju "dnevne svrhe", kao što je ispisivanje e-mailova, web-stranica i raznoraznih priručnika koji se ispisuju samo za jedno čitanje, odnosno gledanje. U sadašnjoj verziji papir se sam briše u roku od 16 do 24 sata i može se višestruko koristiti.


.

dimecres, de desembre 13, 2006

Da li će nas tvrdoća usrećiti? Dali?

“She was destined to be my Gradiva (the name comes from the title of a novel by W. Jensen, the main character of which was Sigmund Freud; Gradiva was the book’s heroine and it was she who brought about the protagonist’s psychological healing), the one who moves forward, my victory, my wife”
Prvi put kada ju je video sav se izmazao izmetom. Zašto?

Drugi je vladao najvećom imperijom samo jedno leto 1936. godine, a onda abdicirao, jer je sam, srcem, izabrao.

Rešenja su moguća kada veruješ.

Pitam se:
- Da li se žene toliko plaše svega, iako je dokazano da im je prag tolerancije bola mnogo viši nego kod muškaraca?
- Da li više vole oni koji su bili voljeni kao mali?
- Da li je sramota pokazati svoja osećanja?
- Da li je strašno kada opet boli?
- Da li želimo da nas boli?
- Da li je ponos veći od gordosti?
- Da li je tudja sreća moguća?
- Da li je ruka u ruci i bočica otrova izmedju - rešenje?
- Da li je negde drugde bolje?
- Da li, Dali?

Sve su to gluposti, maleni.
Preseci vreme. Iseci oči i zgazi ih - tudje oči.
Zaboravi očenji vid.
Vidi široko.
Vidi srcem u ovom životu.
Stani pod veliku ružu i pusti da te kapljica rose oblije.

A šta ćemo sa:
Niko srećan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.

Odgovoriću ti u istom stilu:
Mislim, knjaže, i prskoh misleći,
misli su mi veće jade dale
dvadest putah no teški poslovi.

Dakle, da zaboravim mozak - skroz. A šta će posle biti?
Mislim posle kada se nekada opet mozak javi.


Ništa ti maleni ne razumeš.
Korak ti je dat da kreneš samo jednim putem.
Putem gde su sumnje - smetnja.
Sumnjaj i bićeš prognan iz Raja.
Sumnjaj i bićeš ništa.

Nego šta - da krenem ko jagnje na klanje.

Jagnje baš i nisi, a ako misliš da ideš na klanje onda stoji u mestu.
Stoji i budi ravnodušan.
I plači.
Ali u sebi - dok šavovi ne popuste i izliješ se u bednu lokvu.
U krajnjem slučaju budi srećan što ćeš nekoga nahraniti.

Što mene neko ne nahrani i Ja sam gladan, mnogo čega.

Zato što je davanje cilj. Daj se.
Nije ovaj svet stvoren zbog tebe.

Kako nije?

A šta će onda tu, pitaču jedan - zmajevi, tigrovi, lavovi, krokodili, zmije i kojekakve nemani.

Da - otkud oni?

Tako je jedan petao pomislio da Sunce izlazi zato što on kukuriče.
Jedno jutro je nem sedeo i gledao kako se Sunce - neće pojaviti.
Ali, gle čuda!
Sunce je opet izronilo iz mrklog mraka.

Mislim da shvatam.
Nadji problem da bi našao rešenje.

Jer?

Ako nisi deo rešenja - onda si deo problema.

Ili?

Budućnost je sada.

Sada kreni.
I osvoji ponos.


.