KURATI MOJ SIRANO

dimecres, de juliol 25, 2007

Kao besan pas - Orgazam Egocentrika

On pati kada ga devojka ostavi.
Njemu je krivo kada devojka ne doživi orgazam.
On bi mogao da joj skine zvezde s neba.
On ne može da shvati da je ona htela samo jedno veče.
Njemu je stalo šta će drugi reći.
On se neće sa drugima svadjati.
On će težiti da se svima dopadne.
On će biti u centru pažnje - i kada nema razloga za to.
On je spreman svima da pomogne.
On je pun saosećanja i razumevanja.

On je Egocentrik.

On je razmaženi psihopata.
Njemu je stalo da ona svrši da bi sebe dokazao.
Ona će se truditi da mu u tome i pomogne - ako je ista kao i on.
On će pomagati drugima da bi sebe uzdigao.
On će biti omiljen - da bi sebe zadovoljio.
Ona će biti ista takva.
Oni su dobar par.


* * *


Osnovana je Agencija za Proveru.
Svako može biti član i svako može koristiti usluge.
Zapravo to je jedna veoma razgranata mreža, čije usluge su dostupne samo onima koji su spremni da na poziv ustupe svoje vreme Agenciji.
Nikada nećete znati sa koje strane može da usledi provera.
Komšije, kolege, prijatelji, rodjaci, slučajni prolaznici, svi profili i zanimanja.
Jedna masovna paronoja će - zatvoriti krug nesigurnosti.

Snimljen je i prvi reklamni spot.
- Dragi, moram da ti obećam nešto - rekla mu je dok su tiho ležali zagrljeni.
- Reci, ljubavi.
- Pozvaću Agenciju, ali samo jednom u našem životu.
- Dobro, ljubavi. Neka njihov broj uvek bude na vidnom mestu.
Zagrlili su se još jače - kao da nisu smeli da puste jedno drugo.


* * *


I posmatrač bi(va) pos(mat)ran.


.

dimarts, de juliol 24, 2007

Globus - Prolaz u Fatherland


(Imejlu na ideji hvala - 239 m)


Imam jedno pitanje.
Nije od onih, kada mozak proključa i na kraju blokira.
Pitanje je krajnje jednostavno.

Kako nestaju gradovi i narodi?

Ogroman grad sa desetinama i stotinama hiljada stanovnika.
Ulice, trgovi, vodovodi, društveni život.
Sve zamre u trenutku.
Pesak i zemlja ga prekriju.
Biljke ga sakriju,
Svi, ostali ljudi zaborave na njega.

Onda prodju vekovi ili milenijumi - i odjednom ga neko otkrije.
A onda se pojave veze sa kojekakvim mitovima i narodnim predanjima.
Nadju se podaci u svetim knjigama i davno zaboravljenim zapisima.

I svi se sete!

Na tim lokalitetima se nalaze posude, nakit i razne svakodnevne potrebštine.
Kao da je neko nekada davno - jednostavno izbrisao ljudski rod odatle.
Bez krika.
Bez užasa.
Život je samo utihnuo.

Ovde me ne interesuju, poplave, požari i vulkanske erupcije.

Jednostavno sebi ne mogu da dokučim kako bi sada neko mogao da zaboravi na neku metropolu.
Da u trenutku svi nestanu i sve ostave.
I da nikom ne padne na pamet da ponovo ode tamo, makar samo i u lopovski pohod.

Bolest je možda rešenje.

Neka strašna stvar je odjednom izbrisala sve.
Neka pošast koja dodje, prodje i sve opustoši.
Bez traga da je bila - bez traga da će opet doći.
Bez razloga - bez odgovora.

Onda se setih Černobila.

To je nešto što dolazi kroz vazduh.
Kroz bljesak!

Tren i sve je gotovo.

Isto prodju i pravednici i grešnici.
Isto prodju depresivci i optimisti.
Isto prodju svi!

Samo sa jednom malom razlikom - jedni su se imali i zašto roditi!


* * *


Kada sam bio baš mali, stalno su na televiziji najavljivali svečana "otkrivanja" spomen ploča, bista i spomenika za kojekakve heroje i datume pobede radnih naroda i gradjana.
I tada kamera zumira zbor. I neki ljudi drže govore.
I na kraju kadar je završavao na tkanini koja je prekrivala nešto.
Jedan cim i na svetlo dana se pojavi nešto baš lepo očuvano.

Tada sam se pitao, kako je to toliko dugo skrivano da je tek sada otkriveno.


* * *


Imejl je nekada davno postavio pitanje
- Kroz nekoliko vekova ili milenijuma, kada neko otkrije ski skakaonicu, šta će pomisliti da je našao?


.